djevojcica sa nadom u ocima

prošao je još jedan dan.
sunce je ponovno izašlo.
izlazim iz sobe sa najvećim smješkom.
toliko dobro sam usavršila onu rečenicu "dobro sam" da na trenutak i sebe zavaram.
jutro je.
odlazim na posao.
odrađujem to rutinski, bez prevelike buke.
vraćam se kući iako bi najradije besciljno lutala.
jer tada sam najsretnija.
nitko ne viče na mene, osjećam se slobodno.
teška srca priznajem da sam počela i ostatak dana provoditi rutinski.
"samo da ga odradim" kažem tiho.
jedva čekam da padne mrak.
da svi odu.
odu od mene.
da mogu prestati biti savršena.
jer to se od mene očekuje.
srednje dijete.
jedina cura.
uvijek tu.
i padne noć.
izlazim na balkon i obasjana tamom palim cigaretu.
duboko udahnem i skidam taj prokleti lazni smješak sa lica.
osjećam se slobodno.
osjećam se svoja.
više nema nikakvih zahtjeva, trenutno me nitko ne treba.
mogu prestati glumiti savršenost.
daleko sam od toga
i tako sjedim ispod zvijezdana neba i razmišljam o tome da unatoč svemu život jest lijep.
a onda, u toj spokojnoj tišini pukne moje srce.
i ne čuje se ništa.
nikakav maestralan zvuk, udarci činela ili velika buka.
ništa.
čuje se samo tiho udaranje suza koje se s mojih obraza kotrljaju na papir i razmazuju tintu.
jedna suza je pala na rijeć "je"...
dok sam po stoti put, svojim najlijepšim rukopisom, ispisivala rečenicu : "danas je lijep i sunčan dan."
i izbrisala je.
ostali su samo obrisi tinte u maloj lokvicu moje suze.
počinjem sve jače plakati.
gušim se u vlastitim suzama dok isponova ispisujem "danas je lijep i sunčan dan".
srce mi je slomljeno.
obrazi su mi crveni.
na njima su još tragovi suza.
ruke mi se tresu a ja sam sretnija nego sto sam bila cijeli dan.
i ta spoznaja me ubija.
stalno razmišljam o njemu.
o sebi.
o njima.
možda bi bilo lakše da ih nema.
ili da nema mene.
mogla bih pobjeći.
nekako gdje me nitko ne zna.
gdje bih mogla biti onakva kakva jesam.
nesavršena.
savršena u svojoj nesavršenosti.
nesavršena ali svoja.
i po stoti put smišljam plan kako pobijeći.
kako nestati.
gubim se u sanjarenju.
divne stvari su me obuzele, preplavio me osjećaj topline, polako se suše suze na mom licu.
a onda me iznenada nešto opeče, kao podjetnik da ne mogu živjeti u snovima.
pogledam ruku, cijela cigareta je izgorila.
povlačim zadnji dim.
filter.
gotovo je.
moram se vratiti u surovu stvarnost.
odlazim u krevet i gubi se u snu.
budi me toplina na licu.
sunčeva zraka.
jedna jedina sunčeva zraka probila se i došla je do mene.
ustajem i oblačim smješak.
još jedna verzija one: "dobro sam" je spremna za današnji dan.
danas je lijep i sunčan dan.
je.
je.
stvarno je.

i još jednom ista star priča.
ovo već postaje pomalo dosadno.
kao ona ista dosadna melodija koja se vrti u pozadini.
ali kao i na nju i ja sam se navikla.
navikla sam se na sve.
na razočarenja.
na prazninu.
na bol.


i više se i ne obazirem.
hmm, ne!
lažem!
obazirem se.
jer svaki udarac boli.
svaki ubod boli.
ali s vremenom ih prestanem osjećati.
nikad do kraja.
ali manje boli.

uvijek dajem najbolje od sebe.
svima na raspolaganju.
prije svega kći, unuka, sestra, prijateljica...
a tek onda njegova djevojka.

i on dobiva najmanji dio mene.
a najviše me pazi.

jer uvijek sam tu za sve svoje prijateljice.
za sve svoje prijatelje.
uvijek mobilna.
uvijek dostupna.
uvijek tu za njih kad sam im potrebna.

i moja majka.
dajem 100 % sebe da joj pomognem.
da njoj olakšam.

moj nono, moja nona, moja baka, moja braća.
cijela moja rodbina.
svi moji poznanici.

uvijek će svi reći.
jer je i istina.

a uvijek će me svi povrijediti.
na neki način.
uvijek ja ostajem povrijeđena.
uvijek se ja nađem licem pritisnutim u prljavi pod.
ali polako se skupim, i ustanem.

a onda sve ispočetka.
nastavljam biti tu za sve.

i ne bojte se!
ne dam se ja iskorištavati.
samo mislim da tako dajem nešto svijetu.
nešto zauzvrat.

ali čudno je kako oni kojima najviše dajem.
najviše od mene i očekuju.
a i najviše me povrijede.

a on.
kad bolje pogledam; on mi je sve.
njemu idem kad sam povrijeđena.
njemu idem kad me boli.
njemu idem kad sam sretna.
njega volim.

da.
volim ga.
da.


i nema ali.
po prvi put nema ali.
volim ga.


i dalje ću nastaviti trpjeti bol, razočaranja i udarce.
zato jer znam gdje je moja sigurna luka.

i nakon što odradim svoj današnji zadatak.
nakon što primim dnevnu doza udaraca, otiči ću u sigurnu luku.
u njegov zagrljaj.



Love.Peace.Hope.

imam jednog prijatelja.
koji točno zna što treba reći.
koji zna šutjeti.
koji zna biti budala kad treba.
koji zna kad mi treba zagrljaj.
koji me ušutka.
koji me najbolje čita.
koji me podnosi.
koji me zna.


koji me voli. <3


i nije za mene.
ali opet prelazim granicu.
ljubim ga.



i on je jedina karta koja drži moju kulu.
da nema njega sve bi već od davno otišlo k' vragu.
raspala bi se.
raspala bi se ova kula od karata.
kula od karata koju nazivam život.


i nisam tip osobe koja odustaje.
borim se do kraja.
za ono što volim.


a za ono što ne volim, nije me ni briga.
i onda puštam konce iz svojih ruku.
i tada se osjećam kao lutka na konopu.
drugi vode moj život.
i to mi se ne sviđa.


ili ja ili sudbina.
netko od nas mora upravljati mojim životom.
i možda je onda lakše reći "jebe mi se".
"jebe mi se".
pustim sve što ne volim.
neka odluči netko drugi.


i sve dok imam njega nekako se održava ta kula.
i znam da ni po čemu nije dobar za mene.
ali dovoljno je loš...da bi bio dobar.

i ljubim ga. <3


Love.Peace.Hope.

hmm.
jos jedan post.
ne od nje.
nema više pisanja u trećem licu.
preuzimam odgovornost za svoje postupke.
moje greške.
moje laži.
moji grijesi.
nema natrag.
i nema kajanja.
što je bilo-bilo je.
ja sam kriva.
i drago mi je.

ali ovaj put je drukčije.
ima nešto u njemu.
nešto što me tjera da mu vjerujem.
ne znam što.
i iskreno, ne zanima me.
lijepo je.
neka traje.


opet sam sretna.
jer stvari se polako vraćaju na mjesto.
ja san uvijek takav jebeni optimist.
uvijek vjerujem u ono najbolje.
ono najbolje u novome danu.
ono najbolje u svakome čovjeku.
i to mi nitko ne može oduzeti.

recite mi što hoćete.
recite mi sve.
jer ja znam.
i nije važno.

jer snovi su samo moji i samo ih ja mogu srušiti.


volim vas.svih.


Love.Peace.Hope.

danas je lijep i sunčan dan.
stvarno je.
je.
je.
je.
još jednom se uvjerava u to.
i još jednom si povjeruje.
ustaje iz kreveta.
oblači smjiešak.
izlazi.
i hrabro korača kroz ovaj surovi svijet.
sve maska do maske.
blijeda lica.
svak nosi svoj križ.
netko školu.
netko posao.
a netko kao ona.
ljubav.
ali možda...
samo možda...
možda postoji mogućnost.
da ljubav ne bude križ.
već blagoslov.
onako kako bi i to trebalo izgledati.


danas je lijep i sunčan dan.
stvarno je.
je.
je.
je.
danas se ne treba uvjeravati u to.
danas u to vjeruje svakim djelom svoga bića.
ne zna zašto.
možda je to zbog ljubavi.
ne samo njegove.
nego i ljubavi svijeta.
svakodnevno mi male stvari vraćaju nadu.
nadu u ljude.
nadu u svijet.
nadu u bolje sutra.
i nadam se.
jer ima nešto dobro u ljudima.
ljubav i nada.
to je sve što nam ostaje.


danas je lijep i sunčan dan.
stvarno je.
je.
je.
je.



Love.Peace.Hope.

izgubljena.
izgubljena je.
u svijetu.
u sebi.

cijelo vrijeme tvrdi da joj nije stalo.
da ne želi da joj se javi.
da ga želi zaboraviti.
da ne osjeća ništa.
ništa prema njemu.
ništa.

čak si je počela i vjerovati.
ali zašto onda svaki put kad zazvoni mobitel,
sa nadom u očima otvara poruku,
i nada se da je on?
zašto je tako prokleto boli?
zašto je boli sve što on kaže?
ili bolje reći ne kaže?

možda se on zaljubio.
možda ju je zaboravio.
možda je nastavio dalje.
možda bi i ona trebala.
možda je sve bilo uzalud.
možda za njih nema ''sutra''.
možda i ona nastavlja dalje.
možda.

vrijeme lječi sve rane.
biti će u redu.
izači će.
dignute glave.
sa smješkom.
i rukama otvorenim.
ka svijetu.
ka novim prilikama.

okreće stranicu.
početi će raditi ono što voli.
putovat će.
čitati.
hodati po muzejima.
diviti se ljepoti svakoga dana.
i ono najvažnije.
nosit će smješak.
svaki dan.
svakom prilikom.




Peace.Love.Hope.

ne zna.
još jedan dan.
isti kao i svaki drugi.
njega nema.
otišao je.
vratit će se.
ali nije sigurna hoće li sve biti kao prije.
ne zna što da radi.
ona je u dubini duše dijete.
malo prevrtljivo dijete.
koje se pravi da je sve u redu.
sve ce uciniti sama.
stici se do svog cilja.
i svi ce govoriti kako je ona snažna i hrabra.
ali nitko nece znati što se zbiva u njoj.

"kad god vidimo uspješnog čovjeka, vidimo samo njegovu javnu slavu, ali ne i privatnu žrtvu koju je morao podnjeti."


i istina je.
istina je sve što kažu o njoj.
ona je hrabra.
ona je snažna.
ona zna voljeti.
ona je optimisti.
ali realist.
pacifist.
želi promjeniti svijet.
ona je velika a opeta tako mala.
ona je sve a opeta samo dijete.
ona je izgubljena u svojim snovima.
ne želi se probuditi.
nikada.


"ja sam žrtva svojih snova."


izgubila je volju za životom.
trenutno.
nije to stalna pojava.
ona je sretna.
sretna je zbog malih stvari.
propupalog cvijeta.
šarenog leptira.
dječjeg svijeta.


i svi joj govore da ne može promjeniti svijet.
da ne može zaustaviti ratove.
da ne može nahraniti gladne.
da ne može pružiti dom svim beskućnicima.
ali ona to ne prihvača.
ne želi se pomiriti sa tim.
ne želi.
neće.
ne smije.
jer kada bi, izgubila bi se.
izgubila bi se u masi ljudi.
svi su isti.
a ona to ne moze podnjeti.
ne želi.
neće.
ne smije.


i stalno se bori.možda za ne dostižne ideale. želi promjeniti svijet. i neće prestati. jer ako prestane. svijet će promjeniti nju.



Love.Peace.Hope

ona nije sretna.
nema njega.
ali ostaje joj nada.
nada da će se svijet popraviti.
nada u bolje.
nada u ljubav.


uvijek je bila optimist.
uvijek je vjerovala da će sve biti dobro.
nadala se.
ali ona je realist.
zna kolike su šanse da će se nešto dogoditi.
pa ipak, osjećaji je ponekad ponesu.
i poželi.
poželi samo na trenutak.
malo sreće i za sebe.
zar je to tako loše?


cijeli život samo pazi na druge.
uvijek je bila podrška.
potpora.
prijateljica.
sestra.
kći.
raspoloživa 24/7.
kad god trebaš pomoć.
samo okreni njen broj.
i nikad joj to nije teško padalo.
voljela je onaj osjećaj.
osjećaj da je pomogla nekome.
voli ga i sada.
i zato pomaže.
zato je tu.
za svih.
svagda.


ali sada je drugačije.
sada treba nekog tko će nju slušati.
nekog.
uz koga se neće sramiti zaplakati.
treba njega.


možda bi joj bilo lakše.
možda nebi.
ali opet mora sama do cilja.
možda će na cilju biti njena nagrada.


*jer za sve dobre stvari u životu se treba boriti*



.

čudno razdoblje.
ona vrlo često mjenja raspoloženje.
mjenja se kao i vrijeme.
tren pada kiša, tren sija sunce.
tren je na vrhu svijeta. smije se iskreno. i vesela je.
a drugi trenutak nezna kako če preživjeti.
boji se.
a svijetu se uvijek predstavlja kao neustrašiva.
uostalom, kad bolje razmisli, ona se ne boji nekakvih izazova.
ne boji se visine, mraka ili zmija.
boji se slomiti srce.
boji se da će joj netko slomiti srce.
boji se iskazati ono što osjeća.
previše puta je vidjela ljude slomljena srca.
ne može joj biti svejedno.
uči na tuđim greškama.
oko svog srca gradi debeli zid.
i nikog ne pušta unutra.
svi misle da je poznaju.
svi misle da znaju tko je ona.
ali,ustvari, znaju samo onoliko koliko im ona dopušta.
znaju ono što ona predstavlja svijetu.
znaju njena nasmijana usta i vedre oči.
oči u kojima tek vrlo rijetki primjete primjesu tuge.
nije depresivna.
zna da postoji nešto za što će se boriti.
uvijek se vodi tom mišlju.
uvijek želi stići na cilj sama.
potpuno sama.
bez tuđe pomoći.
sama mora proživiti padove.
sama mora ustati.
jer jedino tako će naučiti.
jedino tako če shvatiti kako dalje.
nikome ne dopušta da joj pruži ruku, jer se boji.
boji se da bi mogla slomiti srce.
i boji se da bi se mogla naći licem na tlu.
slomljena srca.

ona je čudna djevojka. prevrtljiva. brzopleta. nagla. ali voli svim svojim bićem. svom svojom pojavom. i voli njega. tu se priča komplicira. on je dečko iz njene škole. jednom prilikom, pokušao je priču sa njenom prijateljicom. njoj je bilo žao njene prijateljice. od tada su počeli problemi. njena prijateljica se "zaljubila" u njega, a ona je svoje osjećaje ostavila po strani. nikome nikad nije priznala što je osjećala za njega. sad je dobila drugu priliku. i ne zna što da uradi. dali da ga pusti da je voli? da napokon osjeti njegove usne na njezinim, njegove prste isprepletene sa njezinim? da prizna svijetu? ili da drži stranu prijateljice koja to nije zaslužila? nezna. boli. boli je svaki pogled na njega. boli je njegov osmjeh, njegov glas i njegove zelene oči. boli je.

*.Everything has been figured out, except how to live.*




.